PREMIJEROV UPAD U KABINET GRADONAČELNIKA CETINJA? DA LI JE GRADONAČELNIK UGOSTIO NEZVANOG GOSTA?

Cetinje je dočekalo tužne dane.

Demonstraciju sile, specijalce, marice, opustošen grad. Slika okupirane ı unizene crnogorske  Prijestonice .

Cetinjani su ostali sa ove strane ograde, moćnici su ostali sa one strane ograde, ograđeni. Ako nam dozvoljavate komentar, tačno tako kako im i pripada.

Premijer, na čelu tima koji je izmijenio Zakon o vjeroispovijesti, bez konsultacija sa Venecijanskom komisijom, je doveo svoj cirkus i definitivno pokazao da „sila boga ne moli“, kao i sve demokratske kapacitete, kako on i njegova dva saradnika, Abazović i Bečić to shvataju – demokratija je kad ljudi rade ono što ja mislim. Pa ako neće, ima policija da shvate da ipak hoće.

(Ovaj pasus je bitan za EU, jer su njeni zvanicnici zabrinuti za stanje u pravosuđu, pa kako se zaboga moglo desiti da se Zakon o državnim službenicima i namještenicima mijenja, bez konsultacija sa Venecijanskom komisijom? Dok su pred očima Evrope izmijenili Zakon o vjeroispovijesti, uprkos svim nasim upozorenjima da se usvajanjem takvih izmjena Crna Gora iz gradjanske mijenja u klerikalnu drzavu!)

Tužna slika.

Mrčan narod, mrčni i policajci, jedino Marko Milačić srećan, pokazuje tri prsta, samouvjereno.

Prisjetimo se, tri puta do sada, predstavnici prve demokratske vlasti, izabrane na prvim demokratskim izborima, od demokratske bitke na Kosovu – 1839. godine na ovamo, su već nekolika puta pokušavali da prošetaju Cetinjem. Naravno, Cetinje zna dati svakom svoje, pa je dalo i njima.

Prvi put, kad su šetali Prijestonicom, dobili su ime „kvarat od ure“ i repliku „nije tvoja država“.

Drugi put, kad su „slavili smrt Kralja Nikole“, livadama su dolazilli na Ćipur, što im i pripada. Livadama i otišli.

Treći put, kad su ispred bivšeg ministarstva kulture, dobili jasan i glasan odgovor, na poljupce njihovog harmonikaša.

Oni će reći od „udbaša“ i „depeesovaca“ a mi ćemo im napomenuti – od Cetinjana.

Nijesu ni jedini koji su dobili tačno ono što zaslužuju, pokazalo se to i onog dana okupacije Prijestonice.

Ipak, čemu je mjesto tome je i vrijeme, našu pažnju ovaj put privlači informacija koju je saopštio premijer, u javnom obraćanju sa skupštinske govornice u sali gdje zasijeda lokalni parlament, a koja je ostala bez pojašnjenja.

Taj dan, kad je Cetinje okupirano, premijer je, sudeći po njegovim navodima, imao i domaćina:

„Nijesam želio da mimoiđem gradonačelnika Cetinja. Doš’o sam u hodnik i pokucao na vrata. To je moj odnos prema gradonačelniku jer sam doš’o u njegovu kuću.

A ne zato što me pozvao.“

Ko je koga pozvao, prosudite sami….

Ova izjava je ostala bez reakcije a MI interesuju nekolike stvari:

1. O čemu lupeta premijer? Odnosu prema gradonačelniku ili odnosu prema Prijestonici?
2. U koji je hodnik i kako doš’o?
3. Naročito, u čiju kuću je doš’o? Gradonačelnikovu ili što? Ako je privatno bio u posjetu, to nas ne interesuje.
4. Ako iz ovih rakijskih izjava shvatimo, da je premijer nekim „hodnikom“ uspio da dođe do vrata kabineta gradonačelnika, ostaje nejasno, bar iz njegove izjave, što se dalje desilo?
5. Premijer je izjavio – „Časni Cetinjani su ostali kući.“

Nadamo se da gradonačelnik, nije primio personu non „gratis“ u svoj kabinet, ako je cijenio reakcije „nečasnih“ građana Cetinja. Ukoliko jeste, nadamo se da će javnost biti izviještena o čemu se razgovaralo na tome nezakazanome sastanku.

Na dan kad je Cetinje okupirano, vjerujemo da je obaveza „domaćina“ bila da saopšti „gostu“ – IŠ! Bar se do sad tako radilo.

Očekujemo pojašnjenje od gradonačelnika Cetinja?

Ostali, pazite se, možda vam premijer pokuca na vrata ovih dana…