24.03.2021.

Pravno nasilje nad Crnom Gorom – Legalizacija diskriminacije

Poštovani,

obraćamo vam se kao najkompetentnoj međunarodnoj instituciji, a povodom situacije nastale izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori (usvojen 2019), odnosno Zakona na koji je Venecijanska komisija dala pozitivno mišljenje. U tekstu koji slijedi, pojasnićemo sami postupak po kojem su izmjene usvojene od strane nove parlamentarne većine, kao i komentare na same izmjene pojedinih članova Zakona, čime se favorizuje jedna vjerska organizacija, i istovremeno u neravnopravan položaj stavljaju sve ostale vjerske zajednice u Crnoj Gori. Sve je odrađeno bez konsultacija sa Venecijanskom komisijom, a može imati dalekosežne posljedice po pravni poredak i mir u Crnoj Gori, ali i bezbjednost čitavog regiona. Iz tog razloga, o ovome, ali i o svim ostalim postupcima nove jednonacionalne, klerofašističke Vlade, čiji su ministri birani po instrukciji same SPC, informisali smo i relevantne adrese u EU i NATO.

Zato vas molimo da iskoristite Vaš uticaj i učinite sve što je u vašoj moći i nadležnosti da spriječite pravno nasilje koje se dešava u našoj zemlji. S obzirom na ideološku matricu nove parlamentarne većine, te na činjenicu da je okosnica parlamentarnih izbora održanih u Crnoj Gori 30 avgusta 2020 bio usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, proevropskoj i suverenističkoj stručnoj ali i laičkoj javnosti, bilo je jasno da će se nova vlast prvo pozabaviti ukidanjem ili izmjenama pomenutog Zakona. Bilo je jasno da će izmjene Zakona ići u dva pravca: prvo, da se SPC „na mala vrata“ proglasi tradicionalnom crkvom i uvede u pravni poredak i drugo da se brišu važeći članovi 62, 63 i 64 zakona. Od predizborne kampanje, protestnih litija, najava i poruka političkih subjekata koji su je sačinili, bilo jasno da 42. Vlada ima obavezu prema SPC i da će je odmah ispuniti i ne samo tu obavezu, već sve zahtjeve SPC. Dakle, SPC je izborom 42 Vlade dobila priliku da izvrši svoju obavezu i zadatak u odnosu na Državu Crnu Goru, a shodno dokumentima Države Srbije i Arhijerejskog Sabora SPC, gdje je ista naznačena kao stožer i zaštitnik srpskog naroda ma gdje on bio.

Plan je da se uplivom u pravni poredak SPC abolira za sva zlodjela prema Državi Crnoj Gori i crnogorskom narodu i da se prikriju sve protivpravne radnje u sferi imovinskog prava i finansijskog poslovanja. Ono što je iznenađenje jeste činjenica da je ovako postavljen cilj ostvaren silom i manipulacijom, bez bilo kakve argumentacije koja bi zamaglila suštinu ukupnog postupanja, a konkretno i ovog zakona. Dakle, Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica podržali su svi koji nijesu ni pročitali tekst i 41 poslanik u Skupštini Crne Gore (nezakonitim postupkom omogućeno je glasanje jednog poslanika preko skajpa, čiji legitimitet nije potvrđen od strane nadležnog organa – Državne izborne komisije). Očito je da su izmjene zakona bile spremne i prije nego što je imenovana 42 Vlada. Naša organizacija je, ovim povodom, povodom očiglednog pravnog nasilja, podnijela incijativu za ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu Crne Gore).

O ambijentu u kojem je predložen tekst zakona počećemo kako slijedi. U Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa od 14.12.2020. godine koji je lično potpisao ministar Vladimir  Leposavić, a koji je dostavljen Vladi, navodi se da “Nije korišćena ekspertska pomoć, sprovedene su intezivne konsultacije za crkvama i vjerskim zajednicama, a uvažen je najveći dio njihovih sugestija“. Međutim, Iz relevantnih izvora, te izvještavanju medija, utvrđeno je da je Predlog izmjene zakona dostavljen samo SPC, Katoličkoj crkvi, Islamskoj i Jevrejskoj zajednici i ostavljen rok od 2-3 dana da se izjasne o tekstu izmjena zakona. To su izjavili Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić i ovlašćeni predstavnici Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije.

Ovlašćeni predstavnici CPC i ostalih 15 registorvanih vjerskih organizacija po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih organizacija, nijesu konsultovani niti im je upućen tekst Izmjena zakona. Radi dodatnog pojašnjenja, navodimo da je ministar Leposavić imao prvi radni dan u ministarstvu 7 decembra, a već 9 decembra ( posle dva dana) saopštio da su završene izmjene zakona uz intezivnu komunikaciju sa vjerskim zajednicama. Uz to, premijer Zdravko Krivokapić odmah nakon što je izabran u Skuštini Crne Gore je dao izjavu da su završene izmjene Zakona o vjerskim slobodama. Zakonima logike ovo se ne može objasniti.

Izmjene Zakona nijesu date na uvid ni stručnoj, ni laičkoj javnosti Crne Gore. Izmjene Zakona su morale biti upućene Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore – Ombudsmanu g-dinu Bjekoviću. Poznata je reakcija Udruženja pravnika Crne Gore i brojnih drugih organizacija koje ukazuju da javnost Crne Gore nije imala uvid u izmjene zakona. U predlogu zakona piše da su obavljene intezivne komunikacije sa tradicionalnim vjerskim organizacijama. Na dvije press konferencije premijer Krivokapić i ministar Leposavić konstantno ističu tradicionalne crkve. Samo pominjanje tradicionalnih crkava značilo je pripremu javnosti da se SPC proglasi tradicionalnom crkvom Crne Gore, iako taj termin u pravnom poretku Crne Gore nije definisan, niti postoji. Teskt Izmjena zakona nije dat Vencijanoskoj komisiji radi davanja mišljenja. U pitanju je zakon koji mora imati međunarodnu verifikaciju, prvenstveno od strane Venecijanske komisije.

Na konferenciji za štampu ministar Leposavić ukazao je da nije bilo potrebno sprovoditi javnu raspravu zbog hitnosti izmjena, jer su promjene takve da ne mijenjaju bitno strukturu zakona. Ovdje se postavlja samo jedno zdravorazumsko pitanje: Ako su promjene zakona takve da ne mijenjaju strukturu zakona, zašto postoje hitne i vanredne okolnosti za intervenciju na zakonu?

Zato, potreba za ovim našim obraćanjem je u tome da su intervencije na Zakonu tektonske i da idu u pravcu nestanka građanske Crne Gore, afirmacije Jevanđeoskog nacionalizma i svetosavlja, proglašenja SPC tradicionalnom crkvom i legalizaciju protivpravno oduzete imovine države Crne Gore.

U Evropi se demokratičnost akta kojim se reguliše ova oblast testira na pitanjima registracije vjerskih zajednica i odnosom prema malim vjerskim zajednicama. Taj odnos podrazumijeva jednakost – jednak tretman svih vjerskih zajednica, nezavisno od toga da li se vlastima to sviđa ili ne, nezavisno od broja vjernika, jer svi moraju imati ista prava, bez obzira da li su veliki ili mali, brojni ili malobrojni. Prava vjerskih organizacija uključujući i pravni subjektivitet regulisani su isključivo zakonima.

Ono što zaslužuje posebnu pažnju je izmijenjeni član 24 Zakona. U Predlogu izmjena i dopuna člana 24 se navodi:

U knjigu evidentiranih vjerskih zajednica upisuju se postojeće vjerske zajednice, koje su pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državni organ u pravnom sistemu i koje su djelovale kao pravna lica. Prijavu za upis u knjigu evidentiranih vjerskih zajednica podnosi ovlašćeno lice vjerske zajednice. Prijava iz stava 2 ovog člana sadrži, naziv, sjedište i adresu vjerske zajednice, kao i podatke o licu ovlašćenom za zastupanje vjerske zajednice sa njegovim svojeručnim potpisom.

Radi komentara, ukazujemo na sadržaj izmijenjenog člana 24:

Vjerske zajednice koje su prijavljenje i evidentirane kod nadležnog organa uprave u Crnoj Gori u skladu sa Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica ( Sl.lisr SRCG br.9/77) i djeluju u Crnoj Gori na dan stupanja na snagu ovog Zakona upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica ( u daljem tekstu evidencija). Sadržaj evidencije propisuje ministarstvo. U obrazloženju izmjena člana 24 se ukazuje da se ovakvim rješenjem iskazuje poštovanje istorijskog trajanja i pravnog subjektiviteta postojećih vjerskih zajednica. Napominjemo da u paragrafu 31 Mišljenja Venecijanske komisije iz juna 2019 godine, nema negativnog stava koji bi doveo u pitanje važeći član 24 Zakona. Međutim potrebno je ukazati na sledeće. Venecijanska komisija u Mišljenju iz novembra 2015 godine ( paragraf 10) i Mišljenju od juna 2019 godine ( paragraf 17) navodi da SPC nije registrovana u Crnoj Gori u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977 godine i da nema pravni subjektivitet. Dakle, član 24 je bio salgasan sa Mišljenjima Venecijanske komisije o pravnom subjektivitetu i Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. Izmjenama člana 24 se nevješto željelo sakriti da SPC u Crnoj Gori nije registrovana ni po Zakonu iz 1977 godine, što automatski znači da nema ni pravni subjektivitet.

Prethodno usvojeni Zakon o vjerskim slobodama ( takođe i Zakon iz 1977 godine) ne poznaju tradicionalne crkve u Crnoj Gori, pa samim tim nema odredaba o pravnom subjektivitetu i kontinuitetu crkava. Po međunarodnom standardu pravni subjektivitet se može steći samo po osnovu posebnih zakona ( npr. Zakon o crkvama i verskim slobodama Srbije iz 2006 godine kojim je za 7 crkava i vjerskih zajednica priznat pravni subjektivite, ali isključivo po zakonu o tim crkvama, konkretno SPC po Odluci Narodne skupštine iz 1836 godine i Zakonu o Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz 1929 godine).

Po izmijenjenom članu 24 vjerska organizacija stiče pravni subjektivitet na dva načina. Prvi način je po ranijim propisima, a kako je utvrđeno da po zakonu iz 1977 godine SPC nije registrovana što znači da joj se ne može priznati pravni subjektivitet po ovom osnovu. Ona ga samo ima na osnovu Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi ( Službene novine kraljevine Jugoslavije br. 269/1929). Drugi način sticanja pravnog subjetiviteta vjerske zajednice ( po izmjenama zakona) je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organa. U praksi to znači da će se Vladi Crne Gore obratiti SPC da joj se prizna pravni subjektivitet u Crnoj Gori. Napominjemo da NEMA odredbe zakona niti drugog pravnog akta na koji se SPC može pozvati, ali što god SPC dostavi biće dovoljno da joj se prizna pravni subjektivitet od 1217 godine. Ima li ko da sumnja da 42 Vlada Crne Gore na osnovu ovog zahtjeva neće priznati pravni subjektivitet SPC? Naravno da nema i na taj način će se SPC uvesti u legalne pravne tokove i uz to proglasiti tradicionalnom crkvom. U ovakav scenario ne sumnja niko, jer je ovu Vladu formirala SPC pobjedom na izborima u avgustu 2020 godine, pri čemu je sadašnji ministar pravde bivši punomoćnik MCP (ispostave SPC u Crnoj Gori) i član ekspertskog tima MCP u pregovorima sa bivšom Vladom.

Da rezimiramo suštinu izmijenjenog člana 24. Suprotno uporednom pravu, suprotno međunarodnim standardima SPC će dobiti pravni subjektivitet, na način što će biti prepoznata ili priznata od strane državnih organa. To je apsurd nad apsurdima i pokazuje dokle se može ići u zloupotrebi državnih organa da bi se jednoj crkvi priznao pravni subjektivitet. Koji će to biti kriterijumi na osnovu kojih se prepoznaje ili priznaje pravni subjektivitet? Kako za SPC u Crnoj Gori nema valjanog pravnog akta. Prizna li Vlada Crne Gore pravni subjektivitet i postojanje na ovim prostorima SPC od 1217 godine ( a što bi usvojila Skupština) nastaje nevjerovatna situacija. Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, evropska i stručna javnost je priznala pravni subjektivitet od 1836 godine, a Mitropoliji crnogorsko primorskoj koja je samo eparhija (organizacioni dio) SPC priznaće se pravni subjektivitet od 1217 godine, što znači da je ćerka starija od majke. Da je navedeno nesporno govori podatak da su premijer i ministar pravde prilikom obrazloženja izmjena zakona pominjali tradicionalnu crkvu.

Ovo neskriveno forsiranje SPC kao tradicionalne crkve na uštrb drugih vjerskih organizacija, prvenstveno CPC, izaziva zabrinutost i uznemiravanje dijela javnosti Crne Gore, a posebno posljednje najave ministra Leposavića da će sa SPC biti potpisan konkordat, čime se ostvaruju i naše najcrnje slutnje!

Izmjenama zakona brisan je stav 3 člana 25 važeg zakona koji glasi:

Dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, a djeluje u Crnoj Gori može steći svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori upisom u registar ili evidenciju. U obrazloženju Vlade o brisanju ovog stava navodi se da ima diskriminatorski karakter. Dalje se ističe da je u svom Mišljenju od juna 2019 godine Venecijanska komisija ukazala o zabrani diskriminacije vjerskih zajednica po osnovu njihovog sjedišta ili mjesta osnivanja ( strana 10, paragraf 33). Istine radi, u paragrafu 33 Venecijanska komisija podsjeća da se ne treba uskratiti pristup statusu pravnog lica vjerskim zajednicama čije se sjedište nalazi u inostranstvu. Dalje se ukazuje davjerska zajednica slobodno odlučuje hoće li zahtijevati upis u registar ili ne. Venecijanska komisijazaključuje da u Nacrtu Zakona iz 2019 godine u članu 25 stav 3 nije jasno da li ta odredba predstavlja izuzetak od principa dobrovoljnog karaktera registracije. Komisija zaključuje da su nakon razgovora u Podgorici vlasti naglasile da član 25 stav 3 ne nameće nikakvu obavezu vjerskim zajednicama sa sjedištem u inostranstvu da se registruju ili evidentiraju. Da su tadašnje vlasti u svemu postupile po paragrafu 33 Mišljenja Venecijanske komisije govori sledeće: U tada važećem Zakonu o vjerskim slobodama u članu 19 stav 1 stoji: Registracija vjerske zajednice ili dijela vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvo nije obavezna.

Za član 25 stav 3 za koga se kaže da je diskriminatorski stoji da vjerska zajednica MOŽE steći svojstvo pravnog lica upisom u vjerski registar ili evidenciju. Ovo je samo mogućnost ( MOŽE steći), a ne i obaveza (jer bi onda bila riječ MORA), i u skladu je sa članom 19 tog Zakona koji je međunarodni standard. Dakle, nema diskriminacije niti je u suprotnosti sa paragrafom 33 Mišljenja Venecijanske komisije. Osim navedenog, stav 3 član 25 koji je ocijenjen diskriminatorskim, precizniji je od člana 23 predloženog Izmjenama zakona koji stvara samo zabunu.

Ponavljamo, stavom 3 člana 25 prethodno usvojenog Zakona data je samo mogućnost i pravo vjerske organizacije sa sjedištem u inostranstvu hoće li se registrovati ili ne. Član 36 zakona je takođe brisan, jer kako stoji u obrazloženju, sva pravna lica moraju se ponašati u skladu sa pravnim poretkom i pitanje sticanja i kontrole trošenja sredstava iz državnog budžeta je uređeno iz propisa iz te oblasti. Nije jasno što je sporno da Država ukoliko iz budžeta daje sredstva vjerskoj zajednici kontroliše zakonitost namjenskog trošenja tih sredstava. Uostalom Venecijanska komisija u Mišljenju iz 2019 godine u vezi ovog člana nije dala bilo kakav komentar ili negativan stav.

Brisan je i član 38, jer kako stoji u obrazloženju Vlade to je definisano Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. Postavlja se logično pitanje što je sporno ako se navedenim članom konkretizuje upis nepokretnih i pokretnih dobara. Uostalom Venecijanska komisija u svom Mišljenju od 2019 godine ni na ovaj član nije imala nikakve komentare ili negativan stav.

Članom 19 Izmjena Zakona brišu se članovi 61,62,63 i 64 važećeg Zakon. U obrazloženju za brisanje članova 62, 63 i 64 kaže se da su protivni Ustavu, potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima i zakonskim propisima gdje je propisano da je država vlasnik vjerskih objekata i  zemljišta zaključno sa 1 decembrom 1918. godine. Dalje se navodi da je članom 63 propisana upravna procedura, što je suprotno Mišljenju Venecijanske komisije od juna 2019 godine. Takođe, po mišljenju Vlade navedeni članovi suprotni su članovima 8, 11, 14, 17, 19, 20, 32, 46, 58, 145, 147 i 188 Ustava Crne Gore (napominjemo da Ustav Crne Gore ima 158 članova). Sve naprijed navedeno dato u obrazloženju nije tačno i može se argumentovano osporiti. Kao prvo ocjenu ustavnosti jednog akta može dati samo Ustavni sud Crne Gore, a ne izvršna vlast.

Venecijanska komisija u svom Mišljenju iz juna 2019 godine u dijelu IMOVINA VJERSKIH ZAJEDNICA, paragrafima od 53 do 79 reguliše ova pitanja. Postupak utvrđivanja svojinskih prava u upravnom i sudskom postupku Venecijanska komisija ne osporava. Naprotiv, u paragrafu 67 stoji:

U princupu opšte karakteristike postupka kao što je gore opisano ne izazivaju nikakvu posebnu kritiku. 

Dalje, svojim zaključkom paragraf 78 Venecijanska komisija u dijelu imovinskih prava vjerskih zajednica ističe: – U nacrtu zakona se treba jasno pozvati na relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o parničnom postupku ……  obaviještena i da učestvuje u upravnom postupku pred organom javne uprave nadležnim za poslove katastra.

Registracija vlasničkih prava tek nakon donošenja pravosnažne upravne ili sudske odluke.

Nacrt zakona mora jasno navesti da promjena vlasništva nad vjerskim objektima neće automatski uticati na ranije postojeće pravo korišćenja te imovine. Naprijed navedeno jasno ukazuje da je članovima 62, 63 i 64 po svemu postupljeno po Mišljenju Venecijanske komisije. Takođe iz datog Mišljenja je nesporno da nijesu tačni navodi iz obrazloženja Vlade da je upravni postupak suprotan Mišljenju Venecijanske komisije. Dakle, bez bilo kog valjanog pravnog osnova Vlada Crne Gore briše članove 62, 63 i 64 Zakona o vjerskim slobodama.

Ovo je još jedan primjer manipulacije, namjernog, netačnog saopštavanja Mišljenja Vencijanske komisije, samovolje i namjere da se zaštiti i favorizuje jedna vjerska organizacija i to SPC. Ovim činom se sprečavaju nadležni državni organi da utvrde da li je bilo nezakonitosti prilikom upisa u katastar nepokretnosti na SPC. Po mišljenju stručnjaka, oko 80% objekata koji su u vlasništvu SPC, upisani su u katastar bez bilo kakve isprave podobne za upis prava svojine, bez bilo kojeg dokaza kojim se dokazuje pravo na upis. Jasno je da ova vlast želi da izostane provjera protivpravnog upisa SPC u Crnoj Gori na vjerske objekte, čiji je stvarni vlasnik Država Crna Gora.

Populističa demagogija želi predstaviti situaciju kao da je prethodno usvojeni Zakon, koji je prošao javnu raspravu, na koji je Venecijanska komisija dala pozitivno mišljenje, protiv kojeg nijedna vjerska organizacija ni bilo koje lice nije podnijelo Inicijativu za ocjenu ustavnosti, koji se istine radi ne sviđa SPC, kao takav diskriminatorski i protivustavan, a da su Izmjene tog Zakona donijete po hitnom postupku bez javne rasprave, bez davanja mogućnosti svim vjerskim zajednicama, kao i stručnoj i laičkoj javnosti da se upoznaju sa istim i o istom izjasne, bez davanja na Mišljenje Venecijanskoj komisiji uz neistinito pozivanje na stavove iz ranijih Mišljenja Venecijanske komisije, koje favorizuju SPC na uštrb ostalih vjerskih zajednica, napravile zakon jednakim za sve vjerske organizacije.

Uostalom sve do sada rečeno o radu Vlade na tekstu izmjene zakona, izjave državnih zvaničnika, naša argumentacija su bespredmetni u odnosu na riječi administratora MCP Joanikija objavljene na portalu CDM 22.12.2020. godine:

„NAŠI PRAVNICI IZMIJENILI ZAKON. MI SMO IH NADGLEDALI, A DA SU BOLJE PRILIKE TRAŽILI BI NJEGOVO POVLAČENJE“.

Dozvolite da se osvrnemo na mišljenje koje je Venecijanska komisija dostavila 20. marta, kojim ste negativno ocijenili predložene izmjene tužilačkih zakona, a koje vam je uputio ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore Vladimir Leposavić. U mišljenju ste saopštili da političke odluke treba donositi na transparentan način i kroz javnu debatu, uz uključivanje ključnih aktera i eksperata. Uz podsjećanje da pravne reforme ne treba usvajati u žurbi i u odsustvu istinskih hitnih razloga. Pozdravljajući ovakav stav Komisije, ukazujemo na isti princip kojim je Vlada Crne Gore, odnosno ministar Leposavić donio odluku o Izmjenama zakona o slobodi vjeroispovijesti. Međutim, čelnici najveće partije vladajuće koalicije (Demokratski front), Andrija Mandić i Milan Knežević su na press konferenciji poručili da već narednih dana tužilačke zakone treba vratiti u skupšinsku proceduru, te da će dokumenti imati neophodan broj glasova.

Citiramo gospodina Mandića “Ne treba da prihvatimo da na naše odluke utiče bilo ko, i ne treba se obazirati na mišljenje Venecijanske komisije”.

Poštovani,

u nadi da ćete reagovati, provjeriti naše navode, te spriječiti pravno nasilje koje se vrši nad Crnom Gorom, zahvaljujemo na odvojenom vremenu za čitanje našeg obraćanja i ostajemo otvoreni za sva dodatna pojašnjenja.

Related Posts
%d bloggers like this: