Pišu: Light Bulb i četiri musketara
I kako to sad mala Crna Gora u 21. vijeku lobira da prođe kroz vremensku mašinu i vrati se na nulti vijek? Da li je to neka vrsta reseta? Jeste.
Sljedeće pitanje je: da li je ova mala Crna Gora bogom dana vremenska kapsula ili ti crna rupa, pa su naši izrodi (ponomađeni Crnogorci) zapravo porijeklom s Marsa, a mi iskonski narod njihov smo eksperiment, tj. karta za odlazak nazad na Crvenu planetu? Ovaj, Crvenu stijenu. Jeste.
Krstaša nam. Crna Gora vam dođe kao onaj rainbow veliki usisivač. Da je samo onaj sa običnom kesom davno bismo prestigli Kinu, a Nikola Tesla bio bi Kinez. I zamislite da je Nikola Tesla ostao ođe (đe bi ga sunce s neba ljepše grijalo), kako bi onda Vučić vodio IT rat protiv svijeta (čitaj Crne Gore)? Uostalom čiju bi on teritoriju htio da prisvoji? Najprije kinesku. Naučno je dokazano da su Kinezi porijeklom Srbi (koji su u velikoj seobi naroda poslije pada Rimskog carstva sišli s Marsa da uspostave red na Zemlji), samo su se deformisali na dugom putu od Lužica do Kine. Toliko su morali da žmire od sunca, snijega i vjetra prelazeći preko Sibira da su im se oči zakosile.
Toliko je pitanja da ostajemo nijemi. Čini nam se da svjedočimo apsurdu (što bi političari odgovorno ustvrdili), ali nije tako. U pitanju je civilizacijski preokret, ili pre/suno/vrat (presovani vrat), koji samo najumniji i najkreativniji od nas mogu da shvate. Smirićemo se tek kad budemo svi shvatili ovu kosmičku neminovnost. Zbog toga nas pažljivo čitajte.
Koji su simptomi ove neminovnosti? Na prvom mjestu, neizbježno je bilo skidanje s crkvenog prijestola mučenika Isusa Hrista (a vakat mu je) i postavljanje novozasluženog mesije Save Nemanjića, učitelja i isto tako mučenika i sveca (odavno poznatog Kinezima srpskog porijekla – jer nijesu svi Kinezi srpskog porijekla, samo oni autohtoni Kinezi su Srbi). Tako je i sa Crnogorcima. U novom napadu na ovu malu zemlju, Svetoga Savu zamijenio je Đedo Amfilohije, svetac to be (malo morgen). Oće li ga proglasiti svecem zavisi od dobre volje svirepo “principijelne” četvororučice, srpske svemajke koja se obistinila prije nekolike decenije u svetom gradu Bileća. A to vam je na prepiš od Crne Gore – ko da odete do Nikšića do Ostroga (slava mu i milost) – zato je prvo mignula na ovu bandu.
Tek se vjekovima poslije toga bomba Boška Buhe aktivirala ispod auta kavačkoga klana. Jer, Boško vam je bio onaj mali što je postao nadaleko bio čuven po zabačaju (ih, da nam je sada njega na OI – što se od Srba ne bi moglo opstati). E taj mali je takođe iz pokrajine Čung, lijevo od Bileće (ako gledate iz Lužice). E i tu je istorija malo iskrivljena. Jer, upornim vježbanjem trule kobile i kamena s ramena (drevne kinske vještine) koje je savladao još kao šestogodišnjak, tadašnja Velika Srbija je odmah prepoznala i poslala ga u oslobilački rat đe su opet, ne znamo kako, partizani bili oni ljudi sa bradama i crvenim očima. Ali nije se Boško dao, nije, do zadnjeg je bacao bombe. I nemojte da budete tužni, jer to je bio samo film – Boško nije umro i neće. Nastavio je on sve ove godine da egzistira, lagano, bombu po bombu bacao je na sve strane. Sada dolazimo do krucijalnog momenta razotkrivanja… Zovite Sergeja!!! Kao na slici:
Greška u startu! Jer Sergej nije Sergej, to je Boško, Bole, sa kodnim imenom “Juriš!” Hej koji ritam, Boško da te pitam. I ako mislite da smo ođe imali Dritana u vidu, zato što on povazdan maše rukama u Skupštini, na intervjuima i tako dalje i tome slično, pa bi čoek reko da se sprema za olimipijadu – nijesmo. Dritan da te pitam dolazi punih pet vjekova kasnije.
Kako izgleda Četvororučica? Kontroverzna je to priča. Ima ljudi koji tvrde da izgleda kao Meduza, samo što kad te ona pogleda ne da se skameniš, nego se… skameniš brate. Drugi, pak, tvrde da se ne stiže plaknuti od grdnija obaveza, pa joj masne vlasi padaju do ramena i kriju zastrašujuće plave oči (kao more ili Bilećko jezero – sprdamo se, svi znamo da Bilećko jezero nije plavo, ali jeste Pivsko pođekad),
da te “rujne kose” niko (od gadluka) ne bi zagladio. Ni Vuk Mandušić, da ženskoga čeljadeta nije gleda, “al je đavo ali su mađije”. Važno je da znate kako izgleda, da je ne biste pogledali (pogladili, pomazili). Ona vas zamanđija, pa vas iskoristi i onda vas baci: Mrš, bre! Briga nju što ste se svojevremeno (toboš) zajedno rukopomazivali (ko da ona vjeruje u te rituale). Nemojte poslije kukulele, kao ona XY što je govorila da ko je znao 4/1 ni pakla se ne boji. Kao na slici:
Eto, vidite – sve vam je tako bilo. I biva. Vaskrsenja ne biva do smrti, slavno mrite kad mrijet morate.
Što se tiče Crne Gore kao velikog rainbow usisivača, pored trenutne opsade primorja, saznajemo i druge planove. Onomad se neznaveni gradonačelnik prijestonice Nik Golda udvornički pojavio na sv(es)rpskoj televiziji predlažući novu seobu Beograđana u Nikšić – a što je dobro za rasterećenje ovog belog grada na vodi i osviještanje pjenušavog piva. Pored originalnog Beograda, koji je uvijek pripadao Mađarima kineskog porijekla, imaćemo sada ne samo Beograd na moru (HN), već i Beograd na razmeđi planina i mora, nedaleko od bilećkog jezera iz kojeg su kamen po kamen (palača) prenijeli komunisti manastir četvororuči…či či…cine babe, pa sad ona mora da izdaje sobe po Bijeloj, poput anđela joj čuvara, požrtvovanog cjelivatelja popovskih leševa, a koji nijesu slavno mrijeli za čast, pravo i slobodu Velike Srbije, no krepaše od korone dok su truckali Svetoga Vasilija – slava mu i milost – tamo-ovamo, kad goJ im se prohtijelo, po šumama i gorama odleN do Bileće i Trebinja. Svi koji su učestvovali u truckanju pomazani su, ako ničim drugim ono sa 3 litre ulja (lakši slučajevi) ili direktorskom školskom stolicom (neumorni Štrumpfovi, serdari i voivode serbski). Kao na slici:
Unutar rainbow fajla nailazimo na personae oportuna: krivonogi Ljaljo (što ga majka na vrijeme nije odvela kod ortopeda, svaku će cipelu izlizati s bande, pa da mu sto crvenih tepiha stave – eto ideje za novu industriju obuće, cetinjsku Košutu smo zatvorili na vrijeme i sad otvaramo Obuća “Ljaljo”)
i pomenuti Dritan, što mora da ode do zubara da mu skine kamenac (pogledati sliku),
ako se misli onako keziti povazdan boži i noć. Samo što su izašli iz pelena, ova dva balavca oće da su glavni na sceni historia mater (studiorum) est. Ljaljo još uvijek ponekad priča kroz nos – no su se Crnogorci navikli na vladare koji nijesu išli kod logopeda (eto vam trojka: Milo, Sveto i Fijip). Ako nije od kokaina. A i Lokna nam je vazda hiper (kako, brate, na ovaj pomet!) i možda mu zubi zbog toga trnu i propadaju (veli te mu, mlad je da ostane krezub, pa da ga zovu Krezubi da te pitam – ne ide, ne slaže se s pjesmom). Ne brkaju oni kriminal s filozofijom, ne moš ti njima ko Čkalja Bori Todoroviću: “Ajde ne cvili, pridrži mi ovu dasku”:
Nije njihova ekspertska vlada došla ođe da našu naciju pretvori u MIR (Mobile Industrial Robots), nego u RAT (pacov), Rat-tat-tat. A ko nema daske u glavi neće imati šta pridržati.
I kao što stara mafijaška poslovica kaže “daj narodu nasilje i oni će se pobuniti, jer nemaju šta izgubiti”, tako je pojedinima od nas (pardon, zdravstvu i prosvjeti – tu se koplja lome) ekspertska vlada dala vaučere za ljetnji raspust – samo što ni jedan ponuditelj usluga neće da ih prihvati dok traje sezona. Daska! Slali su upravnicima ovih jedinica emailove: morate poslati imena, prezimena i brojeve telefona svih zaposlenih. Majko sveta sa samo dvije ruke i dvije originalne sise!
I tako je Dritan ispao žrtva cijele ove šeme na liniji Sveti Sava – Đedo Amfekal… pardon Amfilohije (a i nije da mu jezičina nije bila dugačka, svašta je zborio po narodu, kleo i psovao) – Vučić – Četvororučica (Štrumpfovi i XY) – Boško – Ljaljo. Dritan koji je svojim progresivnim građanskim idejama bio najbliži Tesli (pogledati sliku),
raširio se sada po invazivnom primorju, kao na slici,
(što se toga tiče, srećan let Dritanu za 21 milion eVra!) dok samo visokoprosvijetljeni akademski rat/dnici, UO UCG i rektor mu s Vidrovana (inače u duši, znači duševni, najveći međusobni neprijatelji iz Vučićeve V kolone, B колоне), razumiju njegove “porođajne muke demokratije”. Slavenog Rainbow-a nam, ako ovo nije Veliki Petak.
P.S. Light Bulb se upravo vratio iz Župe nikšićke. Veli tamo je crni rad. Dojadilo narodu kad su ukinuli struju (zbog neplaćanja), pa ne rade klime. Zato su se okrenuli istinskoj vjeri. Civilizacijske vrijednosti su odbačene, ljudi se vraćaju kamenom dobu i žive u pećinama (kao na slici)
ne bi li u njima, ko što su sveci dovijeka činjeli, stekli viziju novog śeckog poretka i iscrtali po stijenama kraj Gračanice, rukom naivnog slikara, istinu o grešnom padu, da se ni jednoj sestri ni majci ne desi da ljubavi iza pojate i krade komšijine jabuke. Bog je veliki i slava Božja. Nogom u guzicu, po kratkom postupku!
U Župi je nada za novo čovječanstvo. A to je znao Tesla i to su znali Marsovci.
PPS. A što se Petrovića tiče, i ono je blizu Bileće. I blizu Crvene stijene, što se toga tiče. Prvo je dobilo struju u Crnoj Gori. A ti, Tesla, najbolje znaš kako su prostor i vrijeme relativni, ma viđi da nam to završiš.
