Predsjednik skupštine građanske države Crne Gore, g. Bečić, je premudro lupio da su izborom g. Joanikija “Mitropolija crnogorsko-primorska i vjerujući narod Crne Gore dobili dostojnog duhovnog pastira”.
Prvo je g. Bečić zaboravio da navede da je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve, ili podrazumijeva da nema druge pravoslavne crkve osim srpske?
U Crnoj Gori žive i pravoslavci koji nisu vjernici SPC. U Crnoj Gori žive i pripadnici drugih religija, a u svijetu a dobrim dijelom i u Crnoj Gori osim pravoslavlja postoji katoličanstvo, protestantstvo, evangelizam, mormonstvo, islam, judaizam, budizam, hinduizam, sikizam, šintoizam i mnoge druge za koje na zalost nije čuo ni g. Bečić ni njegove kolege. Bolji bi nam život bio da su političari načitaniji i širih shvatanja. Čast izuzecima.
G. Bečić je rekao svim pripadnicima drugih religija, osim svetosavske srpske crkve da su nevjernici. Možda ih i ne smatra ljudima. Kad bi g. Bečić razmišljao u građanskim okvirima pomislio bih da ih smatra građanima drugog reda ali ovako mi više izgleda da ih smatra nevjernicima.
Dakle, dragi nevjernici, pripadnici drugih religija i pravoslavci koji poštujete druge crkve, u Crnog Gori za vas nema mjesta, pomirite se, pokrstite se da svi budemo svetosavci i onda će nastupiti vječni mir. Dok ne počne istorijski poznata međusobna borba za vlast među srbima.
Na žalost g. Bečića, i g. Putokaza, građanima Crne Gore, vjernicima, ateistima, agnosticima, pa i gore definisanim “nevjernicima” nije potreban nikakav pastir, da bi znali kuda idu. Nismo bravi (crnogorski izraz za ovce) ni fizički ni duhovno da bi nam trebao pastir.
J.S.
